Dnevni list "San" je saznao da su Iranci - što čelnicima Saveza nije teško palo - tražili da se isplata dogovorenih i potpisanih 120.000 dolara isplati isključivo u kešu. Dakle u torbi, vreći, koferu, svejedno. Navodno, takva je praksa u iranskom fudbalskom Savezu. I onda se čudimo što je naša reprezentacija odigrala najviše utakmica, upravo sa Irancima. Čak četiri puta smo sparingovali Irancima. Tri puta u Iranu i samo jednom u BiH (u Bihaću), kada je Miroslav Blažević vodio Irance. I svaki puta su Iranci platili u kešu. Otuda i Bolićevo otkriće i iznenađenje kada je u teheranskom hotelu zalutao u sobu i šokirao se kada je zatekao pojedince iz Saveza sa nepoznatim Irancem kako broje pare.

"Vidio sam kako u torbu trpaju pare. Iznenadio sam se", pričao je Bolić prije godinu dvije. Inače nije praksa da se za utakmice isplaćuje u kešu. Obično to ide uobičajenim putem, na račune Saveza ili agencija koje dogovaraju ili posreduju oko organiziranja utakmice.

U N/FSBiH insistiraju na utakmici zbog teške finansijske situacije u Savezu, jer uposlenici čekaju na svoje zarađene plaće. Strahuju i zbog "sušne" jeseni, kada se u BiH igraju neatraktivne utakmice, koje iziskuju troškove, a ne može se napuniti kasa. Zato na sve načine čine da omekšaju Kodru "kako bi shvatio situaciju uposlenika i ostalih gladnih usta, raznih selekcija"...

Takođe u Savezu strahuju da bi, ukoliko propadne meč u Iranu, osim gubitka 120.000 dolara, došli na "crnu listu" u UEFA i i FIFA kao nepouzdan partner, koji ne poštuje ni potpisane ugovore. Izgubilo bi se i ono malo (ne)ugleda koji Savez ima na međunarodnoj sceni. To bi trebao biti adut Saveza, koji će uvjeriti Kodru da, ipak pristane na put u Teheran, jer će, navodno dio teheranskog kolača, otići na rješavanje statusa Kodrinih saradnika, Bolića, Tanovića, Sredojevića.

(24sata.info)