24SI -
I tako je cijela ta stvar ispala puno jednostavnija od poznatog mita. Nema skrivenih sela na tromeđi Srbije, Bosne i Crne Gore, nema stotina tjelohranitelja iz brigada mučenika al-Karadžića spremnih u zaštiti svog idola poubijati cijeli svemir, nema ničega filmskog.Radovan Karadžić uhapšen je usred Beograda, gdje je živio dosta neometano. I onda, u krajnjem obratu balkanske ironije, saznaje se kako se bivši psihijatar bavio ni više ni manje nego alternativnom medicinom. Time je napravljen puni krug, a Karadžić je konačno i u realnom svijetu postao suprotnost onome što je oduvijek bio u imaginaciji, obični seoski vrač sijede brade.
Puno se pisalo o tome kako je hapšenje Karadžića i njegovo dovođenje pred Haag ona stvar koja je potrebna Srbima da bi se, suočeni sa činjenicama o zločinima počinjenim pod Karadžićevom upravom, riješili kolektivnog ratno-fetišističkog ludila. Međutim, kada uzmemo u obzir mjesto i način hapšenja, vidimo da je balon junaštva Karadžićevog otpora već pukao.
Svako bi očekivao neku priču nalik onoj iz filma "The Hunting Party", one kaljuže u kojoj Richard Gere lovi fiktivnog Karadžića po šumovitim predjelima Republike Srpske, uz drvene straćare, legije odanih pristaša, blato, krv, znoj. Lelujava predodžba o Karadžiću uvijek ga je portretirala u šumi na planini, u nekom mračnom zaselku u kome je čak i sam Lucifer odavno rekao laku noć, kako hoda između srpskog drveća, kontemplira o srpstvu i čeka trenutak kada će ga ono pozvati u novi boj. 1996. Karadžić je prestao biti čovjek i postao je mitološko biće, toliko tajnovito i skriveno da više niko nije očekivao da će ikada biti uhapšen.
Kad ono, istina ispade bitno drugačija. Genocidni psihijatar nije uhapšen u velikom vatrenom okršaju, niti je pronađen u nekoj mističnoj špilji Republike Srpske, nego usred Beograda, u kome je svoje medicinsko znanje iskoristio kako bi postao obični seoski vrač. Homeopatija i holizam, travarstvo, masaže, kristali, ko zna kakvim je sve metodama sijedi, oronuli starac imenom Dragan Dabić morao pribjeći da bi se uklopio u vrevu beogradskog života, koji ga nije uočio jer nije znao gdje treba gledati. Svi su očekivali dobro uhranjenu, snažnu junačinu, pa niko nije obraćao pažnju na ispijenog bjelokosog vrača.
Taktikom skrivanja u javnosti Karadžić je lukavo izbjegao hapšenje, ali je nepovratno naškodio svom imidžu. Teško je izgledati kao odmetnik kada dokonim kućanicama prepisujete biljne čajeve. Teško je doimati se opasno kada se sakrivate iza sijede kose. I na kraju, teško je biti junak kada vas uhapse kao običnog prevaranta. I to je upravo onaj prvi, najpotrebniji korak koji će dovesti do pucanja mitskog balona Karadžićevog junaštva. Malo pomalo će slika sijedog Dragana Dabića čak i najtvrdokornijim poštovaocima lika i djela Radovana Karadžića pokazati da je to čovjek koji je ubistva organizovao zato što je psihopat, a ne zato što se borio za mit o cijelom svijetu pod srpskom hegemonijom.
Jovan Dragišić,
Index.hr
(24sata.info)
24sata.info - Vijesti, gradovi, sport, zabava, tehnologija, lifestyle, kolumne...
