Kolumne / Fatamorgana

24SI - Kada bi iz sarajevske muslimanske javnosti nestalo glasa Mustafe Spahića, ona bi ostala intelektualno i duhovno siromašnija za jedini glas koji podvrgava racionalnoj i argumentovanoj kritici otuđenu moć i kult ličnosti koji praktikuje reisul-ulema Mustafa Cerić. Opet, kada bi iz muslimanske javnosti nekako nestalo Spahićevog glasa, kada bi on utihnuo, niko ne bi bio sretniji od Mustafe Cerića.

To se odlično moglo vidjeti u saopštenju iz Cerićevog kabineta, izazvanom najnovijim intervjuom Mustafe Spahića u "Oslobođenju" od prošle subote, kao i u istotalasnoj Avazovoj potjernici, pardon, komentaru. U tim tekstovima Spahić se opisuje kao sve ono što nije - sujetan, neutemeljen, kontroverzan, ljubitelj "komunističkog" Lagumdžije, itd, itd.

Sve do sada i Avaz i reisov kabinet, ta siva bezlična ustanova koja govori gospodarovim glasom, Spahića su nekako podnosili, ustručavajući se reagovati na njegove lucidne i tačne kritike, valjda svjesni njegovog velikog ličnog kredibiliteta kod običnog vjerničkog svijeta. Pa, u čemu je sada toliki grijeh, tolika nepodobnost profesora i hatiba Mustafe Spahića, da su ga spomenuti centri moći najedanput tako urgentno spremni utišati, onijemiti?

Nemamo drugog odgovora nego da im smeta Spahićev intelektualni i etički integritet i, što je naročito važno, njegova nepotkupljivost. Centri moći su, očito, u velikoj nervozi oko zajedničkih megalomanskih projekata; što više rastu kule u vlasništvu "bošnjačkog Trampa", tog čuvenog zaštitnika bošnjačkih nacionalnih interesa, bošnjački narod je sve gladniji. Međutim, ni to nije dovoljno, kao što uskoro neće biti dovoljni ni milioni najpovoljnijih kredita do sada dobijenih od Razvojne banke Federacije. Stoga više nema spremnosti za tolerisanje bilo kakve kritike, makar ona bila i tako islamski dosljedna i konzistentna kakva je Spahićeva. Pogotovo ne takvu! A o čemu se radi, možda najbolje svjedoče riječi iz Spahićevog intervjua sve boljem "Oslobođenju".

"Radončić nije više samo čovjek, nije ličnost, on posta simbol, znak i znamenje jednog vremena, jednog prostora, jednog ambijenta, jedne atmosfere. On, sa svim glasilima koja izdaje u ime javnosti - uništava javnost. I on to više ne krije uopšte. On je talac Miškovića. A u Avazu svaki drugi dan, nekad i svaki dan, kao zaštitna ikona, zaštitni znak izlazi slika reisul-uleme. U historiji Islamske zajednice, kroz sva njena razdoblja, nikad niko na takav način nije upotrebljavao i zloupotrebljavao ličnost, ime i zvanje reisul-uleme. Reisul-ulema je institucija jer je reisul-ulema na čelu Islamske zajednice. Na ovaj način, muslimani i Islamska zajednica su taoci reisul-uleme i onda ispada jedna trijada - Radonćić je talac Miškovića na način na koji svakodnevno zloupotrebljava ime i zvanje reisul-uleme, reisul-ulema je talac Radončića, a muslimani i Islamska zajednica su taoci reisul-uleme".

Senad Pećanin
BH Dani

(bh dani)