Arhiva / Saopštenja

Prije 27 godina, 23. novembra, predsjednik Ronald Reagan dao je Centralnoj obavještajnoj agenciji, popularno znanoj i kao CIA, 19 miliona dolara koje je agencija trebala proslijediti gerilskim grupama u Nikaragvi, kao pomoć u borbi s vladom sandinista u toj zemlji.

Ova je odluka poslije dovela do Iran-Contra afere, 1986. godine.

Nikaragvom je vladala ljevičarska vojna vlada, sačinjena od sandinističkih revolucionara 1979., nakon svrgavanja Anastasia Somoze Debayla, brutalnog i korumpiranog diktatora.

Reaganova administracija djelovala je u uvjerenju kako se antikomunistički pokreti trebaju podržavati na sve moguće načine, bilo gdje u svijetu. Tako su SAD percipirale nikaragvansku vlast kao moguću platformu za sovjetske planove, a CIA je ovlaštena da pomogne gerili – Contrama, koja je većinom bila sastavljena od garde bivšeg diktatora Somoze.

Reagan je potpisao tajni dokument, Sigurnosnu direktivu 17, koja je CIA-i omogućavala regrutiranje paravojnih jedinica koje bi sudjelovale u borbi protiv sandinista.

Kad je 1982. Direktiva procurila u javnost, Kongres je pokrenuo opoziv tih operacija. Dvije godine poslije, donesen je amandman koji je sprječavao nastavak novačenja gerilaca. Ipak, predsjednik i njegovi ljudi nastavili su s naporima da svrgnu sandinističku vladu.

Tako je savjetnik za nacionalnu sigurnost John Pointdexter 1985. godine počeo preusmjeravati novac od prodaje oružja Iranu Contrama.

Godinu dana nakon toga transakcije su objelodanjene u libanonskom časopisu Ash-Shiraa, te je nastao politički skandal poznat kao afera Iran-Contra.

Iste je godine Međunarodni sud pravde presudio da su SAD svojim aktivnostima kršile međunarodno pravo, te je odredio da Sjedinjene Države duguju odštetu Nikaragvi.

Reagan i njegova administracija ignorirali su presudu i 1991. je slučaj kompenzacije Nikaragvi odbačen.

Postupci koji su vodili do međunarodne osude SAD-a uzrokovani su Reaganovim odstupanjem od izolacionističke politike Harryja S. Trumana, te primjenjivanjem politike suzbijanja komunizma gdje god da se pojavi izvan SSSR-a, na sve moguće načine.

Ključnu ulogu igrao je i Daniel Ortega, aktualni predsjednik Nikaragve. Ortega je poslije svrgavanja diktatora Somoze, 1979. godine, bio na čelu vladajuće vojne hunte, a 1984. je izabran za predsjednika Nikaragve. Na prijelazu desetljeća je napustio taj položaj, izgubivši izbore od centralno-desničarske opozicije.

- Historijski govoreći, Sjedinjene Države su intervenirale u našoj zemlji od prošlog stoljeća, a govorili smo, ako pokušamo postati nezavisni, SAD će se sigurno uplesti - rekao je Ortega 1997. godine za CNN.

Kad je 2006. godine ponovno izabran za predsjednika, Ortega se potrudio oko pomirbe s bivšim Contrama i Katoličkom crkvom, koja je jedan od njegovih najžešćih kritičara. Ipak, zadržao se njegov antiamerički stav - Ortega je sklopio savezništva s Venezuelom i ostalim državama s američke "crne liste", kao što je Iran.

S druge strane sukoba u Nikaragvi, tu je Oscar Manuel Solbavarro, znan kao i "komandant Ruben". On se pridružio Contrama nedugo nakon što su sandinisti stupili na vlast, te je ubrzo postao čelnik vojske otpora. On je također o stanju u svojoj zemlji za vrijeme Reagana progovorio za CNN 1997.

- Mislim da potpora koju smo primali od američke vlade nije bila namijenjena postizanju vojne pobjede u Nikaragvi. Mislim da smo pomoć primali kako bismo prisili vladu na promjene. Nije se radilo samo o pritisku koji smo vršili kao gerilci, tu su također bili interesi susjednih država: Gvatemale, Salvadora, Costa Rice i Hondurasa - rekao je komandant Ruben.

(javno)