Vijesti / Događaji

Kako navodi Domagoj Margetić, obavještajni podaci ukazuju na to da su informacije o tačnom mjestu skrivanja haških optuženika bile potpuno tačne i provjerene, te kako nije bilo moguće otkriti namjere međunarodnih snaga, osim iz uskog kruga saradnika te višemjesečne obavještajne operacije. Planiranje ove operacije obavljeno je u Zagrebu, gdje je u proljeće 2003. otpočela i takozvana operacija "Hobotnica", odnosno formiranje takozvane Ostojićeve grupe.

"Niko do danas, međutim, nije znao kako se radilo o formiranju međunarodne obavještajne grupe, čiji je glavni cilj bilo sticanje finansijskih sredstava i informativno-obavještajne prednosti isključivo odabranih ljudi Ivice Račana, koje je koordinisao Ranko Ostojić, uz učešće određenih operativaca Hrvatske obavještajne zajednice i državnog pravobranioca Mladena Bajića. Sredinom maja 2003. formirana je obavještajno-policijska ekipa, sa Račanovim i Ostojićevim blagoslovom, koja je trebalo da se uključi u širu akciju u BiH", navodi Margetić, a prenosi banjalučki "Fokus".

Ranko Ostojić, direktor hrvatske policije, krajem maja 2003. u Sarajevo je poslao operativca Ž. D., koji je imao zadatak da organizuje ljude iz BiH za učešće u zajedničkoj operaciji, koja je imala nekoliko ciljeva: rješavanje kriminala u vezi sa ilegalnom proizvodnjom određenih proizvoda sa hrvatskim licencama; rješavanje problema kriminala u vezi sa ilegalnim migracijama, odnosno švercom ljudima; rješavanje problema kriminala u vezi sa putevima droge kroz Hrvatsku i BiH iz Španije preko BiH za Italiju; te najvažnije, osmišljavanje obavještajne operacije pružanja informacione logistike međunarodnim stabilizacionim snagama u BiH za hapšenje Ratka Mladića i Radovana Karadžića.

Glavni sagovornik i saradnik Ostojićevog čovjeka, Ž. D., u Sarajevu bio je Faton Zećiri (koji još koristi ime Murat Murati), ključna osoba za razotkrivanje međunarodnog kriminalnog podzemlja na prostorima Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Kosova. Ž. D. je uvjeravao Zećirija da je cijela operacija isplanirana uz saglasnost hrvatske vlade.

Zećiri je krajem januara 2003. godine otkrio mrežu Karadžićevih i Mladićevih saradnika te, kako navodi Margetić, tačno prebivalište haških bjegunaca. Već sredinom juna, nakon što se saradnja Ostojićevih operativaca i Fatona Zećirija pokazala zadovoljavajućom, Račan je, navodno, zatražio od Ostojića da pokušaju pomoći SAD u lovu na Karadžića, kako bi se u predizbornoj godini na taj način dobili bodovi na polju spoljne politike i barem djelimično ublažili sukobi oko odnosa RH i Haškog suda.

"Operativac Ž. D., na sastanku sa Zećirijem, ponudio je saradnju na sakupljanju informacija o Radovanu Karadžiću, te nakon što je ovaj pristao da sarađuje i u toj akciji, radnoj grupi pridružilo se nekoliko novih članova. Naime, na redovnim sastancima, koji su se održavali u Sarajevu, bili su prisutni Ž. D., Faton Zećiri (glavni informator), izvjesni prevodilac Karmen, John Bich (predstavnik međunarodne policije, inače iz Švedske) i američki general koji je vodio operaciju. Faton Zećiri ovoj radnoj grupi obezbijedio je tačne podatke o kretanju Karadžića i Mladića, mjesta kojima se kreću te mjesta zadržavanja i skrivanja u određenim trenucima. Takođe, prikupio je sve podatke o pripadnicima grupe koja štiti i skriva Karadžića, njihova imena, prezimena, adrese, te podatke o saradnicima u širem krugu. Podaci su bili višestruko provjeravani, a u cijelu operaciju Zećiri je uspio da uključi i jednog od najbližih sauradnika i tjelohranitelja Radovana Karadžića. Tako su se već od juna, pa tokom jula, akcije stezanja obruča oko Karadžića i saradnika proširile. Sve je trajalo dok Ranko Ostojić nije Karadžićevom okruženju dojavio podatke o američkoj akciji. S obzirom na to da je većinu podataka o akciji imao i Ž. D., koji je američkom generalu bio osoba za vezu sa Zećirijem, detaljne podatke o pripremi akcije za hvatanje Karadžića primio je u Zagrebu Ranko Ostojić, tadašnji direktor policije. On je istu dokumentaciju predstavio Ivici Račanu, na tajnom brifingu u Banskim dvorima, nakon čega je donesena odluka kako se dalje neće pružati logistička podrška SAD, ni bilo koja druga, u lovu na Karadžića i Mladića u BiH. Bila je to odluka koja je preko posrednika dobro plaćena", navodi Margetić.

Prema njegovom izvoru, na tajni račun koji su odredili Račan, Ostojić i njihovi saradnici, uplaćeno je više od 27 miliona eura za odavanje ovih važnih podataka o američkoj akciji hapšenja u BiH. Ostojić je tada operativcu Ž. D. izdao nalog da se podaci sa zapisnicima proslijede Srbima. Naravno, nakon takvog postupka Račanove vlasti, propao je pokušaj SAD za hapšenje Radovana Karadžića. Zećiri je za takav ishod akcije optužio Ž. D. i njegove nalogodavce, Ranka Ostojića, Ivicu Račana i Mladena Bajića.

Zbog toga što je lično učestvovao u ovoj akciji, Faton Zećiri predstavlja opasnog i neugodnog svjedoka o postojanju zločinačke organizacije u političkom vrhu Račanove vlasti, kao i političko-obavještajno-kriminalne zavjere koju su vodeći ljudi bivše vlasti, očigledno, pozamašno naplatili od kupaca informacija.

Lažna vegeta

Zećiri je imao zadatak da usmjeri svoje napore na otkrivanje lanca ilegalnih proizvođača hrvatskog proizvoda vegeta na području Federacije BiH i Republike Srpske. Od maja do jeseni 2003. godine Zećiri je otkrio lanac ilegalnih proizvođača vegete, koji su proizveli ukupnu količinu od četiri i po miliona tona lažne vegete.

Al Kaida

Prilikom rada na toj akciji, Zećiri je uz pomoć jednog generala Armije RBiH došao do popisa sa imenima i prezimenima, lažnim imenima i prezimenima, te adresama stanovanja pripadnika terorističke mreže Al Kaida i njihovih saradnika na području BiH. Taj popis obuhvatio je više od osam hiljada imena i adresa, koji je, navodno, Ž. D. proslijedio u Zagreb Ivici Račanu i Ranku Ostojiću. Prema informacijama kojima raspolaže Margetićev izvor, Račan i Ostojić te podatke i liste nisu proslijedili SAD.

(fokus.ba)