Na sarajevskoj Baščaršiji svakodnevno se okupljaju muškarci svih generacija koji nude obavljanje bilo kakvih fizičkih poslova u nadi da će od zarađene nadnice preživjeti još jedan dan.

Borba za život

Oni, koji su na samom dnu društvene ljestvice, zapravo su prava slika društva u kome živimo.

"Došao sam u Sarajevo da okušam svoju sreću, jer u mom rodnom Olovu više nema posla, a ni života za nas mlade. Imam 23 godine, ali nemam posla, niti neke budućnosti, jer roditelji me nisu mogli školovati sa svojom penzijom, tako da sam nakon završetka prvog razreda srednje škole morao prekinuti obrazovanje i početi raditi. Tako, živim od danas do sutra i radim sve što mi se ponudi kako bih preživio i pomogao nemoćnim i starim roditeljima. Ipak, zimi, od ovoga radeći jedan ili dva dana u deset dana, kada zaradim do pedeset maraka, ne mogu ni sebe da izdržavam, a kamoli roditelje", kazao nam je Fahir Musić.

Totalno beznađe

Velika većina onih koji ove zimske dane provode na ulici nadajući se poslu su demobilisani borci, koji nakon završetka rata i propadanja njihovih firmi nigdje nisu prispjeli - niko neće da ih zaposli zbog njihovih godina, a opet, živjeti se mora.

"Ja sam još i sretnik jer imam penziju, iako je ona svega 230 KM, barem mi služi da pokrijem režije. Ovi mladi ljudi u ovakvim uslovima nikada neće ni dočekati godine u kojima se ide u penziju, jer nema posla za njih. Svi ovdje provodimo i do deset dana čekajući da neko zatraži da kopamo, nosimo, popravljamo, jer smo savršeno sposobni za to. Ja moram da liječim svoju oboljelu ženu i da školujem svoga sina da ne bi dane kao ja provodio na ulici, moleći da mu neko da bilo kakav posao. Najteže mi pada to što se ne mogu snaći u svojoj zemlji i u svom gradu, kome sam život dao", kazao nam je Osman Kundo.

Smetaju "hadžijama"

"Mi ovdje stojimo i pokušavamo da zaradimo svoj svakodnevni hljeb, ali ni to nam više ne daju. Nekoliko puta je dolazila policija i tjerala nas odavde zbog prijave vlasnika okolnih radnji, koji ne žele da mi stojimo ispred njihovih izloga jer im narušavamo ugled ili šta već", požalio nam se Osman Kundo.

Nedostojni životni uslovi

"Ne biste vjerovali kada biste vidjeli od čega živim i kako se moja četveročlana porodica hrani. Pa, samo zamislite kako nam je ako uzmete u obzir da ovdje u ovim zimskim mjesecima zaradim 200 ili 300 KM, a potrošačka korpa iznosi 1.290 KM. Ne mogu da platim režije, niti da kupim hranu dostojnu čovjeka, a o odjeći da vam ne govorim", kazao je Midhat Baković, još jedan demobilisani borac.

(san.ba)