U Bosni i Hercegovini će se voditi političke borbe: "Država ili etnitet" - oboje nemaju zajedničku budućnost!

Autor
Veličina slova: Decrease font Enlarge font

Ako je Republika Srpska teritorijalna zajednica ravnopravnih naroda Srba, Hrvata i Bošnjaka – zašto se onda naziva Srpska?

Bosna i Hercegovina / 24sata.info

Nije iznenađujuća izjava srpskog nacionaliste Milorada Dodika da se Bosna mora raspasti, ali je zabrinjavajuće da se apsolutno ništa ne poduzima protiv ovakvih propagatora i nacionalista koji svojim neodgovornim izjavama stvaraju atmosferu nepovjerenja i mržnje prema drugima.

Piše: Senad Ušanović

Duga je lista Dodikovih postupaka i govora mržnje, od bacanja državne zastave, izjave da ne želi da mu sude sudije Bošnjaci pa do pozivanja na rasturanje države. U svakoj normalnoj državi političar koji poziva na uništenje države bio bi u najmanju ruku optužen na sudu za izazivaje međunacionalnog sukoba i antidržavnog djelovanja.

Čudna je i šutnja međunarodne zajdnice.

Očigledno je da nikakav politički pritisak na raspirivača nacionalne mržnje Milorada Dodika ne postoji.

Čak što više, njemu se pruža nevjerovatno puno pažnje i podrške, od posjeta hrvatskog predsjednika Josipovića, međunarodnih politčkih mešetara poput Carla Bilda itd. Međunarodnoj zajednici je sasvim jasno da je Dodik ključni čovjek za stvaranje nestabilnosti i problema u državi Bosni i Hercegovini i da s njim nije moguće pozitivno rješenje.

Opravdano se može posumnjati da upravo ovakvo stanje neki moćnici iz međunarodne zajednice namjerno i uz pomoć Dodika održavaju, a samo se deklarativno zalaže za cjeloviti Bosnu i Hercegovinu.

Sa druge strane se vršio strahovit pritisak na političare koji se zalažu za stabilnu državu BiH. U prošlosti je pod pritiskom bio predsjednik Stranke za BiH Haris Silajdžić, a aktuelno je na udaru socialdemokrata Zlatko Lagumdžija - koji se zalaže da pored nacionalne uvede i građansku političku formu u uređenju naše države – što je normalna praksa i u složenijim državama od Bosne, naprimjer Švicarska.

U Švicarskoj su na vlasti političke partije koje se ne djele po narodnosti ili jezičkoj pripadnosti nego prema programskoj platformi. Članovi iste partije su ljudi različitog etničkog porijekla pa čak i različitog jezika. (Napomena: Švicarci su nacija koju sačinjava nekoliko različitih etničkih grupacija i pričaju četiri različita jezika: njemački, francuski, italijanski i retroromanski). Razlike među ovim Švicarcima su uočljivije nego li kod građana Bosne i Hercegovine. U švicarskoj se neki "francuski Dodik" koji bi prizivao cjepanje države ne bi održao ni 24 sata na političkoj sceni.

Oprostite, ako je kažnjiv političar koji je pronevjerio državnu imovinu (poput Sanadera) – zašto u Bosni ne bi bio kažnjiv i političar koji pokušava da uništi državu svojim djelovanjem?

U švicarskoj postoji grad Freiburg (Friburg)i u kojem je u administrativnoj upotrebi i njemački i francuski jezik – stanovništvo je izmješano. Teško je zamisliti da bi jedan švicarski političar koji bi poput Dragana Čovića izjavio da je Friburg "stolni grad francuskih Švicaraca" mogao obavljti relavantnu političku funkciju u tom gradu, Kantonu, a kamo li na državnm nivou. Bio bi sankcionisan zbog poticaja diskriminirajućih tenzija.

Aktuelna politička situacija neodoljivo podsjeća na politički dogovor Tudjman- Milošević i savezništvo ratnih zločinaca Mate Bobana i Radovana Karadžića s ciljem da podjele Bosnu i Hercegovinu.

Dejtonski Sporazum i u njemu Republika Srpske su ustvari kočnica Bosne i Hercegovine i očigledno je da su reforme državnog ustava neophodne. Ukoliko se ne promjeni (reformira) etnitetski teritorijalni ustav države Bosne i Hercegovine onda je ta država sigurno osuđena na propast ali i nove konflikte. Sigurno je da će se i ubudućnosti voditi nadajmo se samo političke borbe "država ili etnitet" jer oboje zajedno nemaju budućnost.

Neprijatelji države Bosne i Hercegovine to dobro znaju i igraju na vrijeme.

Daytonska BiH ne može dosegnuti samoodrživi razvoj. Ako su stranke zasnovane na nacionalnom principu, onda se stranačka borba pretvara u borbu svake nacije protiv ostalih nacija. Čemu to vodi? (Profesor dr. Božidar Matić, predsjednika Akademija znanosti i umjetnosti BiH / Večernj list).

Ako je Republika Srpska  teritorijalna zajednica ravnopravnih naroda Srba, Hrvata i Bošnjaka – zašto se onda naziva Srpska?

Svjesni smo i da te reforme neće biti prihvaćene od političke struje u Republici Srpskoj - nasljednice  političke platforme koju je odredio ratni zločinac Radovan Karadžić.. U političkom djelovanju i ciljevima Radovana Karadžića i Milorada Dodika nema razlike...

Međutim, hapšenje bosanskog generala Jovana Divjeka je pokazalo da postoji bosanski nacionalni duh koji je pokrenuo narod na proteste bez obzira na vjeru i etničku pripadnost.

U ovom slučaju se ne daje podrška niti Bošnjaku ni Hrvatu ni Srbinu nego čovjeku koji simboliše najsvjetliju ljudsku ideju o zajedničkom životu – koji je kroz historiju bio moguć i u budućnosti će biti mogoć ali bez huškača poput Dodika i Čovića.

Budimo strpljivi i dopustimo predsjedniku SDP Zlatku Lagumdžiji da napravi pozitivan pomak u državi ali i da ojača kredibilitet građanskog SDP-a time što će u konačnici ujediniti sa SDU-om i konačno prepustiti čelništvo partije nekom drugom...

Nacionalisti koji državu BiH drže u nacionalističkim okovima i taj nacionalistički sistem otvoreno i konstantno propagiraju kao nešto normalno, instalirali su svoje ljudi koji su zaduženi za tu propagandu: Vasić, Vlajki, Pločijić, Galijašević ... i drugi.

Ne treba podcjeniti ogromnu ulogu koju igra susjedna država Srbija jer na spoljno političkom planu ove države Bosna i Hercegovina na prvom mjestu. Što direktno znači da se iz ove države financiraju planirane političke djelatnosti u Bosni i Hercegovini. Ova politika Srbije ali i Hrvatske ima i historijsku tradicijiu:

Velikosrpski nacionalni program objavljen je 1844. u dokumentu Načertanjje, Ilije Grašanina. Načertanije proklamira plan širenja Srbije na susjedne zemlje kroz pridobijanje njihovih naroda za ovu ideju. Izvod iz teksta:

"K ovome treba dakle učiniti da se Bošnjaci i ostali Slaveni obrate (u Srbstvo);... nekoliko mladih Bošnjaka u srpsku službu državnu prima da bi se ovi obučavali i za takove činovnike pripravljali koji bi ono što su u Srbiji naučili posle u svom otečestvu u djelo privesti mogli" (http://www.rastko.rs/istorija/garasanin ... anije.html)

Na sreću, Bosna ima još Jovana, Bogića, Mira, Bojana, Petara, Željka, Iva, Stjepana, Harisa, Nermina, Mirnesa itd. koji vole svoju zemlju i zahvaljujući upravo tim ljudima u kojima živi neuništivi bosanski duh, nacionalisti ne mogu da dovedu do konačnice svoje planove.

Nacionalisti postaju sve nervozniji i upuštaju se u hazardne izjave, ucjene te pokušavaju upravo taj bosanski duh da ocrne. Oni optužuju da se jedan narod želi majorizati, a istovremeno slave svoje ratne zločince i nazivaju ulice po njima...

Nevjerovatno velika količina laži koja se proba naturiti svom narodu kao istine i nepravda...

Žele li nacionalisti opet svoje narode uzbuditi i pripremiti ga za nove sukobe?

Oni bi trebali znati da će Bosanci biti spremni da ustanu u odbranu svoje zajedničke domovine.

(24sata.info)





Pošaljite Facebook komentar