Najveća misterija u poslijeratnoj BiH: Ko je opustošio Adil-begove sefove?

Autor
Veličina slova: Decrease font Enlarge font

Četiri godine nakon smrti Adila Zulfikarpašića počinje se rasplitati jedna od najvećih misterija u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini: gdje i na koji je način je nestala ogromna imovina najbogatijeg Bošnjaka na svijetu, ali i kolika je ta imovina uopće bila


Nakon što je početkom mjeseca Federalna uprava policije saslušala direktoricu Bošnjačkog instituta Aminu Rizvanbegović-Džuvić o tome kako je nestao novac i nakit iz sefa u domu Adila Zulfikarpašića, intenzivirana je istraga o ovom slučaju. Rizvanbegović-Džuvić saslušana je nakon što je iz tužiteljstva u Cirihu, čiji se inspektori bave istragama o pranju novca, stigla dokumentacija u kojoj se, u okviru međunarodne pravne pomoći, traži suradnja bh. vlasti na ovom slučaju.
 
Prema saznanjima do kojih je došla Slobodna Bosna, u Federalnu upravu policije je iz Ciriha stigla dokumentacija koja bi uvelike mogla olakšati istragu o nestanku miliona eura koji su od smrti Adila Zulfikarpašića predmet sudskog spora o tome kome pripadaju. Ono što se zasada zna jeste da je prije petnaestak dana iz Švicarske, u okviru međunarodne pravne pomoći, u Sarajevo poslana dokumentacija koja potvrđuje pisanja našeg lista o nestanku ogomne sume novca koji je bio pohranjen u jednom od trezora u Zulfikarpašićevoj ciriškoj vili.
 
Kako, između ostalog, stoji u tim dokumentima, sedamnaestog jula 2008. godine, Jasna Bešlagić, unuka Zulfikarpašićeve sestre, otvorila je sef u kući u Cirihu i iz njega uzela sav novac koji se u to vrijeme u njemu nalazio. „Na što prvo pomislite kada kažete sef? Dakle, to nije običan sef kakav se nalazi u kućama, to je trezor u koji se ulazilo normalno, prepun raznih dragocjenosti“, kaže izvor SB blizak istrazi. Tog dana kada je Bešlagićeva ispraznila sef, Zulfikarpašić je još bio živ, ali bez svijesti, omamljen morfijem koji je uzimao zbog teške bolesti. Nekoliko dana kasnije, Zulfikarpašić umire, a četvrtog avgusta 2008. godine Bešlagićeva i Husein Sejo Hasibović, vlasnik GP Butmir, otvaraju račune u švicarskoj banci.
 
Hasibović je blizak prijatelj Zlatka Lagumdžije, član Upravnog odbora Bošnjačkog instituta i jedna od ključnih osoba u aferi Reket. Na dva računa koja su njih dvoje otvorili uplaćeno je 834 hiljade eura, zatim milion i po franaka te još 120 hiljada dolara. Zaključno sa majem mjesecom 2012. godine, na ta se dva računa nalazilo ukupno više od dva miliona švicarskih franaka. Istragu o ovom slučaju švicarski inspektori aktivirali su posljednih mjeseci, a u njezinom su sklopu tražili od svojih bh. kolega blokadu svih računa Bošnjačkog instituta i osoba povezanih sa njim, kako bi se tačno utvrdila vrijednost novca koji je iznesen iz sefa.
 
Za sada se istražitelji fokusiraju samo na novac, tek treba da se utvrdi vrijednost ostalih dragocjenosti koje su se nalazile u Zulfikarpašićevoj vili. U njoj je bilo na desetine skupih, vrijednih satova, skupih tepiha, antknih komada namještaja. Samo je slika čuvenog Amadea Modiglianija bila osigurana na deset miliona švicarskih franaka.
 
Da Hasibović nije slučajno upleten u cijelu priču, govori i podatak do kojeg su došli švicarski istražitelji. Naime, početkom avgusta 2008. godina iznajmljen je privatni avion kojim su iz Hrvatske, iz Pule, u Cirih odletjeli Husein Hasibović, Jasna Bešlagić i Zlatko Lagumdžija. Njihov odlazak u Švicarsku poklapa se sa datumom otvaranja privatnih računa u švicarskoj banci. Ista trojka je istim avionom kasnije sletjela u Sarajevo, za šta postoje pisani tragovi u dokumentima sarajevskog Međunarodnog aerodroma.
 
Prilikom izlaska iz aviona i sa aerodroma, u rukama su nosili nekoliko plastičnih vrećica. Šta se u njima nalazilo, nije teško pretpostaviti, ali je teško dokazati. Prema zasada nepotvrđenim podacima, švicarski i bh. istražitelji provjeravaju i poostojanje računa koji je Zlatko Lagumdžija otvorio u jednoj banci u Luksemburgu. Saznanja švicarskog istražitelja o tokovima pranja novca potvrdila je i u svojoj izjavi datoj ovdašnjim policijsko-sudskim organima i direktorica Bošnjačkog instituta Amina Rizvanbegović-Džuvić, koja je potvrdila da na račune Instituta nikad nije uplaćena nijedna marka, euro ili franak iz Švicarske.
 
Zanimljivo je da je Lagumdžija još prije dvije godine, u oktobru 2010. godine, branio način raspodjele Zulfikarpašićeve imovine. Tada je u studiju Federalne televizije iz kojeg je emitirana emisija 60 minuta pred kamerama mahao dokumentom za koji je tvrdio kako se radi o testamentu Adil Zulfikarpašića. No, provjerili smo i sa njemačkog jezika preveli šta piše na prvoj strani tog dokumenta. Riječ je o bračnom ugovoru, a ne o testamentu između Zulfikarpašića i njegove supruge Tatjane, a bračni ugovor se, prema zakonima BiH, ne može tretirati testamentom.
 
Lagumdžija je mogao mirno mahati tim papirom kada je znao da iza njega stoji inkriminirana sutkinja sarajevskog suda Lejla Fazlagić koja ne samo da je odbacila tužbu Zulfikarpašićevih srodnika za poništenje testamenta nego im je u obrazloženju presude napisala nešto što predstavlja neviđen pravni presedan. Osim što je u svom obrazloženju presude Irfanu Prljači, Sadeti Selmanagić, Mugdimu Ljubunčiću, Mahiru Hadžiomeroviću i Sabriji Zulfikarpašiću, unucima Zulfikarpašićevih braće i sestara, upustila u tumačenje moralnih normi društva, što je izazvalo (pod)smijeh kod upućenih u njen moralni profil, te utvrdila kako su svi navodi tužitelja neosnovani, sutkinja Fazlagić je u isto vrijeme zaključila da se „tužiteljima ne bi moglo dati bilo kakve daljnje mogućnosti za bilo kakve daljnje ili posredne zahtjeve prema tuženom, to jest, dovesti u sumnju zakonita prava tuženog po osnovu testamenta ostavioca Adila Zulfikarpašića?!“
 
Dakle, sutkinja Fazlagić uzela je sebi za pravo da zabrani tužiteljima bilo kakav daljnji sudski postupak na što svako pred Sudom, ukoliko nije zadovoljan prvostupanjskom presudom, ima pravo. Kada je ovaj slučaj u pitanju, zanimljivo je i to što je tužba ušla u sudsku proceduru svega nekoliko dana nakon što je podnesena, iako se na to obično čeka godinu dana. Čitav će se slučaj sa tužbom Zulfikaršpašićevih rođaka u drugostepenom postupku naći pred sutkinjom sarajevskog Kantonalnog suda Milicom Ašćerić.
 
Istraga o ovom slučaju pokrenuta je prije više od dvije godine nakon što je desetak najbližih Zulfikarpašićevih srodnika pokrenulo parnični postupak protiv rukovodstva Bošnjačkog instituta zbog sumnje da je grubo prekršen Zakon o nasljeđivanju. Srodnici Adila Zulfikarpašića tvrdili su tada, a pri tome su ostali i danas, da je pokraden i raznesen golemi dio naslijeđene imovine koju je Zulfikarpašić testamentom ostavio Bošnjačkom institutu. Zulfikarpašić je svo svoje bogastvo zavještao institutu, no isto tako je ostavio pet miliona franaka koji su se trebali raspodijeliti njegovim srodnicima, budući da sa suprugom Tatjanom nije imao djece.
 
Tih pet miliona franaka je nestalo i ne zna im se trag. Tada su srodnici, koji su se svađajući se oko nasljedstva, podijelili u dvije skupine, odlučili podnijeti tužbu sarajevskom Sudu, tražeći da im se isplati novac koji im je Zulfikarpašić ostavio, a kojeg nema u „ostavinskoj masi“. Sud je presudio protiv njih, no ta su se odluku žalili i sada čekaju novo ročište na višoj sudskoj instanci.
 
„Ostavinska masa“ je suština prigovora nezadovoljnih srodnika, tvrde da je ostao nedefiniran status privatne Zulfikarpašićeve imovine. Riječ je o nekoliko stanova, velikom broju umjetničkih slika, skupocjenog namještaja i pokućstva te nakita i novca. „Kada govorimo samo o pokućstvu, pričamo o stvarima ogromne vrijednosti. Njegovi ćilimi nisu bili jeftini itisoni, kauči nisu bili iz ovdašnih salona namještaja. To su stvari koje vrijede stotine hiljada maraka“, tvrdi naš izvor. U trenutku smrti s Zulfikarpašićem bila je samo jedna osoba, Jasna Bešlagić, njegova vrlo bliska rođakinja (unuka polusestre) u koju je imao neograničeno povjerenje.
 
Prema nekim pretpostavkama, u trenutku smrti u blindiranoj kasi nalazilo se oko pet miliona maraka. Ništa od ove imovine nije uvršteno u testament. Neuporedivo vredniju imovinu Adil-beg je imao u Cirihu, svom prijeratnom prebivalištu. U najelitnijem dijelu Ciriha imao je luksuznu vilu od preko 1000 kvadratnih metara s unutrašnjim bazenom, prostranim dvorištem i garažom u kojoj je bilo nekoliko vrlo skupih automobila. Među ostalim i Rolls-Royce vrijedan preko 2 miliona eura. Ništa ni od ove imovine nije ušlo u „ostavinsku masu“. Srodnici Adil-bega Zulfikarpašića, koji se smatraju zakonskim nasljednicima, tvrde da je golemi dio privatne imovine preko noći razgrabljen i raznesen i da je na taj način prekršen glavni postulat Zakon o nasljeđivanju kojim je preciziran postupak utvrđivanja i raspolaganja naslijeđenom imovinom.
 
S druge strane, advokati koje je angažirao Bošnjački institut tvrde kako je testament sačinio tim vrhunskih švicarskih advokata te da je sastavni dio testamenta i Statut Bošnjačkog instituta (također ovjeren na sudu) kojim je preciziran način upravljanja naslijeđenom imovinom. Imovinom, tvrde, gazduje desetočlani Upravni odbor Bošnjačkog instituta, izabran izričitom voljom Adil-bega Zulfikarpašića, u koji su ušla i tri njegova najbliža rođaka: Husein Hasibović, Jasmina Bešlagić i Muhamed Hadžiomerović.
 
 
 
Nedim Hasić
 
(Slobodna Bosna)