VIDEO / Od 18. godine života radi sa drvetom: Dedo Rifet pravi svoju posljednju drvenu sećiju

Autor
Veličina slova: Decrease font Enlarge font

Zdravlje mu više ne dozvoljava da u 82. godini života nastavi sa onim što cijeli život radi i što posebno voli. Uprkos tome, kraju privodi rad na sećiji bosanske sobe. Kaže, posljednje, jer više ne može da se bavi izradom drvenih predmeta.

VIDEO / Foto: Anadolija

Raspoređujući alat u svojoj drvenoj radionici smještenoj u podnožju kuće nadomak Sarajeva, dedo Rifet Bahto prisjetio se vremena koje je proveo, kako kaže, u najdražem dijelu doma.

Rođen na selu u blizini Rogatice 1933. godine, za Anadolu Agency (AA) govori kako se od punoljetstva bavi preradom drveta i drvorezbarstvom.

Ističe, kao i svi seljani, i on je od drveta kao mladić pravio vrata, stolice i stolove, a ljubav prema drvetu u nastupajućim godinama preoblikovao je u umjetnost. Ne broji koliko je sehara ručno izradio, koliko peškuna, peštahti, drvenih sećija, pa sve do bosanskih soba. Njegova radionica oblijepljena je fotografijama njegovih ručno izrađenih radova od drveta koje je tokom života izradio.

Naglašava, zdravlje mu više ne dozvoljava da u 82. godini života nastavi sa onim što cijeli život radi i što posebno voli. Uprkos tome, kraju privodi rad na sećiji bosanske sobe. Kaže, posljednje, jer više ne može da se bavi izradom drvenih predmeta.

"Godine donose svoje, starost je starost. Ne namjeravam više praviti, ne da zdravlje, a ne daju ni godine", govori dedo Rifet Bahto.

U osmoj deceniji života, ipak, najviše ga raduje činjenica da se njegovi radovi nalaze u skoro 70 džamija širom BiH koje je dao "kao hediju (poklon, op.a.)".

Druge svoje rukotvorine poklonio je Muzeju Grada Sarajeva, Bošnjačkom institutu, Gazi Husrev-begovoj biblioteci, džamijama u Tuzli, Travniku, Cazinu, Srebrenici, Banja Luci, Trebinju, Stocu. Sve njih, kaže, poklanjao je "uz halal", ne tražeći ništa zauzvrat.

"Radio sam razne stvari, bosanske sobe peškune, stolove, škrabije", kazao je Bahto, dodajući kako ga mušterije redovno nalaze da za poklon ili njihov dom izradi neke od drvenih rukotvorina.

Najveći dio njegove radionice zauzima velika drvena sećija, neodvojivi dio bosanske sobe, napravljena prizemno i namijenjena za mjesto duž sobnih zidova. Dodaje kako voli starine, a posebno ambijent bosanske sobe koja podsjeća na davna vremena.

Dok otvara pregrade na sećiji namijenjene za posteljinu i jastuke, dedo Rifet ističe kako specifičnost ručnog rada leži u tome što je svaki komad drveta sebi svojstven i specifičan.

"To je moja ljubav prema drvetu. Od starijih sam dosta čuo za bosanske sobe, gledao ih i počeo raditi. Prilikom rada sam nadograđivao dijelove", kaže Bahto.

Govoreći o sećiji, ističe, kako je tužna činjenica da se one, iako tako značajne i posebne, rijetko mogu naći u bh. kućama. Dodaje kako osim sećije, ručno izrađuje sve dijelove bosanske sobe od kojih je, svaki za sebe, jedinstven.

"Radim sećiju pet ili šest mjeseci. Ima tu puno rezbarenja. Bosanska soba ima sećiju, škrabije, peškune", dodaje Bahto, ističući kako uglavnom radi sa bukvom koja mora proći mnoge faze koje zahtijevaju dosta vremena i strpljenja.

Dok privodi kraju rad na sećiji, dedo Rifet poručuje kako mu najteže pada što se niko od muških članova njegove porodice neće nastaviti gajiti ljubav prema drvetu.

"Ne zanima se niko, imam unuke, sinove, imaju poslove i fakultete ali... Žao mi je što neće niko to naslijediti", smatra dedo Rifet.

(AA)





Pošaljite Facebook komentar