Ispovijest Arkanovog sina: Rade Marković je preko Slobe htio da uništi mog oca!

Autor
Veličina slova: Decrease font Enlarge font

Vojin Ražnatović (29) sin ubijenog Željka Ražnatovića Arkana, napisao je knjigu o svom ocu u kojoj otkriva dosad nepoznate detalje iz njegovog života.

Željko Ražnatović - Arkan

Knjiga govori o Arkanovim kontaktima sa Zoranom Đinđićem, sukobu sa bivšim šefom Državne bezbjednosti Radomirom Markovićem, Svetlani Ražnatović Ceci, o prijateljstvu sa Radovanom Stojičićem Badžom i osobama koje su imale značajnu ulogu u njegovom životu.

Sukob sa Radetom Markovićem

Arkanov sin otkriva da je njegov otac bio u sukobu sa Radomirom Markovićem, prvim čovjekom srpske tajne policije.

"Još dok je držao "Grand kazino" u hotelu "Jugoslavija" moj otac je imao probleme sa Radetom Markovićem, koji je još tada, mislim, bio neki glavni šef SUP za grad Beograd. Njemu se nikako nije sviđalo što je moj otac imao veliki uticaj u zemlji, pa je riješio da polako krene da se obračunava s njim. Nagovarao je Slobodana Miloševića da se odmah donese zakon po kojem ne bi bilo dozvoljeno da bez specijalne dozvole MUP, niko osim vojnih lica, policije ili državnih funkcionera, nosi vatreno oružje.

To je, naravno, bio lični izazov za mog oca jer se znalo da je, kad je Garda rasformirana, otac još imao naoružane vojnike i gardiste oko sebe. Konflikt između Radeta Markovića i mog oca je počeo kada je Marković poslao interventnu jedinicu da razoruža sve gardiste i obezbjeđenje u "Grand kazinu". Ja se samo sjećam da je otac poludio i da je slučaj dospio do samog državnog vrha. Jeste Rade Marković bio Slobin čovjek i kum, ali nije imao toliki restić i ovlašćenja da se suprotstavi mom ocu.

Sve dok Sloba nije promiješao karte i stavio svog keca na sto", opisuje Arkanov sin netrpeljivost između svog oca i Mrkovića.

Arkan je, navodi njegov sin, teško primio vijest o postavljenju Markovića na mjesto šefa DB.

"Moj brat Nikola i ja smo sjedeli jednog jutra u našoj poslastičarnici "Ari" i jeli sladoled, kada je tata ušao veoma potresen. Ne sjećamo se kad smo ga vidjeli takvog. Odmah je počeo da zove svoje najbliže ljude koji su mu uvijek bili najvjerniji. Zvao je jednog pukovnika iz Garde koji nas čuvao dok smo još bili klinci i rekao : "Dolazi odmah ovamo, imam veoma loše vijesti. Stavio ovaj (Slobodan Milošević) Radeta Markovića za šefa DB"".

Arkan volio Radovana Stojičića

Prema svjedočenju Vojina Ražnatovića jedan od onih koje je Arkan volio, bio je Radovan Stojičić Badža, bivši general srpske policije i zamjenik ministra unutrašnjih poslova, koji je ubijen 11. aprila 1997. u beogradskom restoranu "Mamma mia", a čije ubistvo još nije rasvijetljeno.

"Moj otac je bio veliki prijatelj sa Radovanom Stojičićem Badžom. Znam da su zajedno komandovali jedinicama po Slavoniji, Bosni i Krajini i da su čak ušli u zajednički biznis poslije rata. Bili su nerazdvojni. Toliko ga je pogodila Badžina smrt, da kad je konačno Ceca otvorila njegov lični sef, vidjela je Badžinu sliku odmah pored zalata u sefu. Nije ni slutio da će poslije Badžine smrti polako da se okupljaju neprijatelji koji godinama spremaju i njegovu lividaciju", navodi Vojin Ražnatović u knjizi.

Ohrabrujući govor

Arkanov sin se osvrnuo i na ratna dešavanja tokom devedesetih.

"Iako je Garda važila za jednu od najborbenijih i najdisciplinovanijih jedinica u ratu u Bosni, nisu uvijek baš cvjetale ruže. Poslije "Oluje" krenule su žestoke i efikasno planirane ofanzive hrvatske vojske i Armije BiH podržane NATO avijacijom da se slomi otpor srpskih snaga i da se osvoji čitava zapadna Bosna. Banjaluka je bila krajnji cilj. I, naravno, pošalje otac "tigrove" da brane naše položaje i malo učvrste i ohrabre naše napaćene trupe na tim kritičnim položajima. Kod Ključa i Sanskog Mosta, gdje su bile najžešće borbe, "tigrovi" su imali 19 poginulih i više od stotinu ranjenih!

Moral je automatski počeo da pada, neprijateljske snage gađale su artiljerijom, a NATO iz vazduha. Otac je otišao hitno do Banjaluke na jedan dan da se upozna sa tekućim planovima Vojske Republike Srpske. Zvao ga je jedan pukovnik iz Garde i rekao mu da je moral na dnu, da sve trupe i jedinice što se bore pored "tigrova" hoće da napuste položaje i da čak neki "tigrovi" pričaju da hoće da idu kućama jer neće da gledaju kako im saborci ginu svakog dana. Tu naravno otac poludi i hitno se vrati na prvu liniju fronta. Okupi on tu sve "tigrove" i ostale jedinice i održi im ohrabrujući govor:

"Znam da nam je teško. Neprijateljske snage tuku po nama, a naša vojska pobjegla i samo smo mi dobrovoljci, ostali ovdje. Ali, ne mogu da dopustim da nijedan vojnik ovdje krene da sije strah i ruši moral među borcima. Ako neko hoće da ide i da napusti položaj, neka digne ruku i marš odavde. Slobodno".

Nekolicina digne ruke, ustane i krene. Niko od "tigrova". Tu je bio i moj stariji brat Mihajlo, koji je godinu dana ranije došao iz Švedske da nađe svog oca i koji je maltene morao odmah da obuče čizme i pođe u rat. Bio je na ivici nervnog sloma. To je bilo previše za miroljubivog dječaka koji je igrao hokej cijeli život. Čim je vidio da ljudi dižu ruke da odu sa položaja, spremio se i Mihajlo da podigne ruku. Srećom je pored njega bio jedan kapetan iz Garde, koji je odmah primjetio šta se sprema i čvrsto ga uhvatio za ruku i šapnuo mu: "Spusti ruku, ja ću da ti je otkinem lično"...

(Kurir)




Pošaljite Facebook komentar